2013

Javna priznanja 2013.

Dodjela nagrada za životno djelo, osobnih i skupnih nagrada Grada Splita za 2012. godinu


Komisija za dodjelu javnih priznanja Grada Splita na sjednici održanoj 14. ožujka 2013. godine donijela je odluku o dodjeli četiri nagrade za životno djelo, tri osobne nagradu, te jedne skupne nagrade.

 


U kategoriji Nagrada za životno djelo u 2012. godini nagrađeni su:


Dr. sc. don DRAGO ŠIMUNDŽA  –  za vrijedna ostvarenja i postignute rezultate na području duhovnosti, znanosti, obrazovanja i kulture
Dr. sc. mons. Drago Šimundža, svećenik, kulturni i znanstveni djelatnik, književni kritičar, teološki pisac i prevoditelj, rođen je 1935. godine u Bisku. Teologiju i filozofiju studirao je u Pazinu i Zadru. Za svećenika je zaređen 1960. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zadru 1967. godine diplomirao je francuski i latinski jezik i književnost. U Parizu je na  Sorboni studirao kolegij Suvremena književnost i moderne ideje. Magistrirao je 1972. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 1975. godine s radnjom iz komparativne književnosti.
U Splitu je od 1968. do 2002. godine radio kao profesor, ravnatelj i pedagog u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“, na Teološko – katehetskom institutu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Od 1969. do 1992. godine uređivao je časopis Crkva u svijetu, a od 1991. do 2002. godine znanstvena izdanja Matice hrvatske u Splitu. U dva je navrata bio pastoralni vikar u Splitsko – makarskoj nadbiskupiji, a od 1990. do 2012. godine vršio je dužnost prepozita Metropolitanskog kaptola u Splitu.
Bio je sudionik brojnih simpozija, organizator i voditelj međunarodnih skupova, te član više kulturnih i znanstvenih društava i ustanova. Sudjelovao je i još uvijek sudjeluje u različitim javnim tijelima na gradskoj i nacionalnoj razini. Čest je predavač na različitim tribinama i znanstvenim skupovima u nas i inozemstvu.
Mons. Šimundža se bavi različitim disciplinama. Pisac je širokog znanja i kritičkih pogleda, dijaloški otvoren i profesorski kompetentan. Svojim je stručnim i znanstvenim radom posebno obilježio naše vrijeme u graničnim pitanjima između vjere i kulture, društva i Crkve, znanosti i teologije.
Bibliografija mu obuhvaća 12 knjiga, dva prijevoda s francuskog, te više od 1000 pisanih jedinica, od toga oko 150 stručnih i znanstvenih studija, u kojima dolaze do izražaja interdisciplinarni pristupi književne, teološko-filozofske, sociološke i pedagoške struke. U središtu su društvena kretanja i suvremena kultura, ljudske vrijednosti i kršćansko poslanje, socijalna pravda i odgovorna sloboda. U tom je spektru obradio više aktualnih tema, primjerice: Čovjek, društvo i Crkva, Civilizacija ljubavi, Crkva i demokracija, Odgovorna sloboda.
Posebno su mu poznate analize religioznog fenomena u književnim djelima. S tog je područja izdao tri važna naslova: Problem Boga u suvremenoj književnosti, Povjerenja i sumnje i Bog u djelima hrvatskih pisaca koji je značajan doprinos hrvatskoj humanističkoj znanosti i kulturi.
Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja: 2006. godine nagradu Slobodne Dalmacije „Don Frane Bulić“ za znanost, 2002. godine nagradu Grada Splita, 1998. godine nagradu Splitsko – dalmatinske županije, a 1996. godine odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Sve što don Drago radi i po čemu je priznat i poznat od važnosti je za naš grad. No ono što je najvažnije, Splitu je posvetio cijeli radni vijek. Nastavničkim radom, pisanom riječi i javnim nastupima utkao je samog sebe u kulturni i znanstveni život ne samo  splitske sredine već i šire.


GERARD DENEGRI – za izniman doprinos razvoju i promicanju ugleda Grada Splita, posebno njegove povijesti i kulture
Gerard Denegri, diplomirani inženjer elektotehnike, rođen je 1946. godine u Creteil ( Val-de-Marne) u Francuskoj. Osnovnu i klasičnu gimnaziju „Natko Nodilo“ pohađao je u Splitu, a 1973. godine diplomirao na Fakultetu elektotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
Od 1992. godine pa do umirovljenja 2012. godine,  posljednjih dvadeset godina svog radnog vijeka, proveo je na mjestu šefa protokola Grada Splita. Tijekom svog profesionalnog rada u Gradskoj upravi mnoštvo puta je isticao kako prvi dojam gost o gradu dobiva kroz protokol, a potom kroz dužnosnike koje susreće, te se u skladu s tim i ponašao. Cjelokupno znanje i sve svoje vještine stavio je u službu promoviranja grada Splita nastojeći gostima, domaćim i inozemnim, pomoći da otkriju naš grad, njegovu bogatu povijest, kulturu i običaje.
Svoje znanje i bogato iskustvo nesebično je dijelio i pomagao u protokolu svih onih događanja bez obzira tko je organizator, svjestan da svaki takav događaj  predstavlja i promovira  naš Grad i Republiku Hrvatsku.
Od 1978. godine član je predsjedništva Udruženja tehničkih, znanstvenih, konsekutivnih i simultanih prevoditelja Split, a jedno vrijeme obnašao je i dužnost  predsjednika društva. Od 1991. godine sudski je tumač za francuski jezik za područje Splitsko – dalmatinske županije, dugogodišnji konsekutivni prevoditelj u Splitu za Državni protokol i protokol Grada Splita, te dugogodišnji suradnik za prijevode kulturnim i znanstvenim ustanovama Grada Splita.
Član je Predsjedništva Društva francuskog prijateljstva od 1984. godine i osnivač i predsjednik Udruge Alliance Francaise de Split.
Kao što su u njemu spojene Hrvatska i Francuska tako je i on uvijek radio na povezivanju ljudi, kultura, institucija i naroda dvije države zbog čega je odlikovan visokim odličjima Francuske države: vitez akademskih palmi za zasluge na promidžbi francuskog jezika, vitez Reda nacionalnih zasluga, vitez Legije časti – najvišeg francuskog nacionalnog odličja i časnik Reda za umjetnost i kulturu.
Gerard Denegri povezao je svoje dvije profesije, dvije domovine, dva jezika i dvije kulture, te ih stavio u funkciju Grada Splita.


BORIS MATOŠIĆ – za osobit doprinos razvoju pomorstva i unapređenju sigurnosti plovidbe u akvatoriju pod nadležnošću Lučke kapetanije Split
Boris Matošić, dipl. inž. pomorskog prometa, rođen je 1948. godine u Splitu. Osnovnu i srednju pomorsku školu završio je u Splitu, a potom i Višu pomorsku, te Fakultet pomorskog prometa u Rijeci.
More i sve vezano za njega, za kapetana Matošića životna je odrednica. Ploviti je počeo kao kadet na brodovima splitskog Jadroplova, a potom i na brodovima Suisse Atlantique. Od 1975. godine zaposlen je u Lučkoj kapetaniji Split na raznim poslovima, a posljednjih dvadeset godina obnaša dužnost lučkog kapetana Lučke kapetanije Split. Sigurnost putnika, pomoraca i brodova odredila je njegovu karijeru od ranih početaka, a posebno u vrijeme stvaranja Republike Hrvatske. U ratnom razdoblju blokada i „okupacije“ svojim umijećem dao je doprinos u očuvanju  sigurnosti i svih važnih funkcija na moru na području Lučke kapetanije, za koji doprinos je i odlikovan od strane prvog predsjednika Republike Hrvatske.
Svojim radom dokazao se i na međunarodnom planu. Godine 1996. bio je delegat u Lisabonu kada je Republika Hrvatska postala ravnopravan član međunarodnih pomorskih institucija IMO, EMSA i Paris MOU. Jedan je od suosnivača Udruge pomorskih kapetana i Zajednice udruga pomorskih kapetana i časnika RH.
Kao lučki kapetan dao je svoj stručni i radni prilog  radu Lučke kapetanije Split koja brine o održavanju reda i sigurnosti u maritimnom prostoru u državi od 7 025 km2,  sigurnosti prometa u luci Split gdje godišnje uplovi 14 000 brodova, ukrca se ili iskrca 600 000 vozila i preko 4 milijuna putnika, skrbi nad nadzorom i evidencijom upisanih preko 25 000 plovila, te na tisućama stranih jahti i brodica u akvatoriju Lučke kapetanije Split. Isto tako nemjerljiv doprinos dao je kao zapovjednik Stožera kod iznenadnih onečišćenja mora na području Splitsko – dalmatinske županije, te kao voditelj Područne koordinacije RH za poslove traganja i spašavanja na moru.
Uz samoprijegoran rad u struci, kapetan Matošić  cijeli je  život i svestrano angažiran na mnogim poljima društvenog života: u radu s mladima u športu kao predsjednik Jedriličarskog kluba Labud i već više od deset godina Plivačkog kluba Jadran, u humanitarnom radu posebno kao predsjednik i član Lions Cluba Split, te u brojnim stručnim i radnim tijelima međunarodnog, državnog i gradskog interesa.
More i Split odredili su život Borisa Matošića, a on je cijeli svoj dosadašnji radni vijek davao i još uvijek daje najbolji dio sebe svome Gradu i moru koje mu je život znači.


IVO OSTOJIĆ – KNEŽIĆ, dr. med. spec., posthumno – za cjelikupan životni doprinos u području zdravstva i medicinske pomoći, te razvoj humanitarnih aktivnosti Grada Splita
Ivo Ostojić – Knežić, dr. med. specijalista anesteziologije i intenzivnog liječenja rođen je 1946. godine u  Povljima na otoku Braču, preminuo je 2012. godine. Studij medicine završio je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1970. godine, a specijalizaciju 1978. godine u Rijeci. Stručno usavršavanje započeo je još u danima specijalizacije na fakultetskoj klinici u Zurichu, koje je nastavio jednom godišnje u švicarskim bolnicama tijekom svog cijelog radnog vijeka. Od 1974. godine radio je u splitskoj Općoj bolnici na Odjelima traumatologije i CIT-a. Osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je dio tima takozvane „leteće hitne pomoći“, koja je djelovala u sklopu Zrakoplovne baze Divulje, gdje je nastavljao svoj  radni dan nakon 24-satnog dežurstva u bolnici.
U periodu spajanja dviju bolnica, odlazi u bolnicu Križine kao pomoćnik pročelnika Klinike i voditelj Jedinice intenzivnog liječenja., na kojem mjestu ostaje do umirovljenja u prosincu 2011. godine. U periodu spajanja dviju splitskih bolnica, svojim je zalaganjem i prikupljanjem donacija uspio sačuvati još jednu intenzivnu jedinicu u KBC Split. Iskustvom stečenim u Hrvatskoj i Švicarskoj pridonio je boljoj organizaciji rada Anesteziološkog odjela, a sve za dobrobit pacijenata. Bio je delegat splitske podružnice Hrvatskog liječničkog tima, dio urgentnog tima koji je pratio papu Ivana Pavla II. prilikom prvog posjeta Splitu i vanjski suradnik Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Kao voditelj Anesteziološkog odjela na Križinama bio je član splitskog tima koji je uz zagrebački obavio prvi put zahvat na otvorenom srcu u srpnju 2001. godine. Dobitnik je Zahvalnice Hrvatske liječničke komore 2004. godine za uzoran dugogodišnji rad.
Osjećaj za potrebne, siromašne i bolesne bio je trajna crta  života dr. Ive. Njegovo sudjelovanje u radu organizacije Crvenog križa bilo je toliko cijenjeno da je četiri puta biran za počasnog predsjednika Županijskog Crvenog križa od 2004. godine do iznenadne smrti 2012. godine. Sam je bez puno riječi pružao primjer drugima, pa je tako više od 60 puta dobrovoljno darivao krv, te je niz godina volonterski pružao usluge anestezije djeci s posebnim potrebama pri Stomatološkoj klinici. Bio je istaknuti član splitske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva u čijim je aktivnostima sudjelovao posljednjih dvadeset godina. Posebno je poticao mlade na volonterski rad, zagovarao dragovoljno darivanje krvi i podržavao svaki napor zajednice za malog čovjeka nesigurne egzistencije.
Ljubav prema domovini i čovjeku posvjedočio je u Domovinskom ratu i to na mnogim bojištima djelujući kao dio liječničkog tima od Vrlike i Dinare do Metkovića i Nove Bile.
Skroman i samozatajan, spreman pomoći drugima u svakom trenutku, ne štedeći sebe, dr. Ivo Ostojić – Knežić ostavio je duboki trag ne samo kroz profesionalni i humanitarni rad već i kao čovjek velikog srca.

 


U kategoriji osobnih nagrada za 2012. godinu nagrađeni su:


VLADO SUNKO, prof. – za naročite zasluge i ostvarene rezultate u promicanju hrvatske glazbene baštine u zemlji i inozemstvu
Vlado Sunko, pedagog, dirigent i skladatelj, rođen je u Splitu 1954. godine. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu  diplomirao je 1979. godine. Redovni je profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Već dvadeset i pet godina voditelj je Gradskog zbora „Brodosplit“ i dirigent Mješovitog zbora Umjetničke akademije u Splitu s kojima sudjeluje na  festivalima i natjecanjima u zemlji i inozemstvu gdje osvaja brojna priznanja i nagrade. Posebna stručna priznanja stekao je za antologijsko izvođenje Papandopulova“ Oratorija Muka Gospodina našega Isukrsta“.  U svom stvaralaštvu posebno je okrenut prema zbornoj glazbi. Najzahtjevnije njegovo djelo čini kantata „Zlato Gospine milosti“  za soliste, zbor i instrumentalni ansambl.
Uspješni rezultati prof. Sunka nastavljeni su i u 2012. godini na pedagoškom, umjetničkom i stvaralačkom radu. U prošloj godini  skladba maestra Sunka „March in Blue“ praizvedena je u Splitu od strane Europskog orkestra  mladih sastavljenog od 55 mandolinista i gitarista, te je dovršena „Missa“ u kojoj je na jedinstven način objedinio klasičnu, pop i folklornu glazbu. Dobitnik je više nagrada na međunarodnim i domaćim natjecanjima kao voditelj Gradskog zbora Brodosplit i zbora Umjetničke akademije u Splitu, te nagrada za skladateljski rad.


Dr. sc. RADOSLAV BUŽANČIĆ- za niz uspješnih projekata na proučavanju povijesne i kulturne baštine, a osobito za objavu knjige Nikola Ivanov Firentinac i trogirska renovatio urbis.
Radoslav Bužančić rođen je 1958. godine u Splitu. Na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1983. godine, magistrirao 1996. godine i doktorirao 2008. godine.Od 1984. godine radi kao konzervator u Splitu, od 2006. godine pročelnik je Konzervatorskog odjela u Trogiru, a od 2010. Konzervatorskog odjela u Splitu. Pedagoškim radom bavi se od 1997. godine, danas je u zvanju docenta.
U dugogodišnjem konzervatorskom i istraživačkom radu od 1984. godine, vodio je niz složenih projekata na konzervatorskim istraživanjima i radovima u Dalmaciji, te niz složenih zadataka na restauraciji spomenika različitih stilova i razdoblja u Dalmaciji. U svom radu dr. Bužančić osobito se  posvetio istraživanju i otkrivanju onoga što krije spomenička baština ali i bilježenju onoga što je pronađeno i oteto zaboravu. Dobitnik je više strukovnih nagrada i priznanja za konzervatorski i znanstveni rad.
U 2012. godini, uz redoviti posao ostvario je niz uspješnih projekata od značaja za Grad Split. Na njegovu inicijativu započeto je niz istraživanja i prezentiranja spomenika od katedrale do zapadnih termi, pronašao je ploču s Marulićevim grbom u zemljanom nasipu iznad razine poda romaničke kuće u Bajamontijevoj ulici broj 5. Isto tako u 2012. godini objavio je knjigu  „Nikola Ivanov Firentinac i trogirska renovatio urbis“ u kojoj monografski obrađuje urbanističke zahvate na trogirskom trgu između 1460. i 1480. godine. Knjiga je originalan i vrijedan rad s arhitektonskog, povijesnog i povijesno – umjetničkog gledišta.


INES BRAJKOVIĆ – za požrtvovan i nesebičan rad u poticanju i pružanju pomoći osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima
Ines Brajković rođena je 1954. godine u Splitu. Jedna je od osnivača Splitsko – dalmatinske udruge amputiraca, osnovane 2010. godine u kojoj obnaša dužnost tajnice Udruge. Udruga okuplja više od 200 članova sa područja Splitsko dalmatinske županije. Suočena i sama sa invaliditetom i sa problemima koje invalidne osobe imaju u svakodnevnom životu, zapažen je njen angažman i doprinos koji ulaže u poticanju i pružanju pomoći invalidnim osobama, te rješavanju njihovih problema i potreba posebno: osiguranje pristupačnosti građevina invalidima, parkiranje, prijevoz osoba s invaliditetom, uređenje plaža, te opskrba ortopedskih pomagala. Kao tajnica Udruge Ines Brajković također aktivno surađuje  sa srodnim udrugama u poticanju mjera i akcija na rehabilitaciji, socijalizaciji, skrbi i poboljšanju socijalnog statusa, te  senzibiliziranju javnosti o potrebi poštivanja prava invalidnih osoba s invaliditetom.

 


U kategoriji skupnih nagrada za 2012. godinu nagrađeni su:


GRADSKI ZBOR „BRODOSPLIT“ – za naročite zasluge i postignuća u promicanju kulture i glazbene baštine u zemlji i inozemstvu
Gradski zbor „Brodosplit“ proslavio je 40. obljetnicu svog osnutka i uspješnog kulturnog i umjetničkog rada u studenom 2012. godine. Sve te godine od osnutka do danas promovirao je hrvatsku glazbenu baštinu u domovini i inozemstvu, uvijek uz visoki umjetnički dojam i neizostavne nagrade. Kao nositelj najviših priznanja i ocjena glazbenih kritičara s prestižnih natjecanja svrstao se u red jednog od naših najtrofejnijih vokalnih ansambala. Natjecanja kao što su zborska Olimpijada, Svjetske zborske igre, europska i međunarodna natjecanja u znaku su zlatnih odličja, apsolutnih pobjednika i naziva olimpijskih i svjetskih šampiona zborskog pjevanja.
U 2012. godini nastavljena je njihova iznimno bogata koncertna aktivnost kao i sudjelovanje na međunarodnim natjecanjima „Zlatna vila“ i „Canta al mar“ na kojem su osvojili prestižne nagrade: prvu nagradu publike, nagradu za najbolje izvedeno djelo starog majstora i za najbolje izvedeno domaće djelo, te zlatnu plaketu u kategoriji muških zborova i u kategoriji sakralne glazbe.