Srebrna vrata

Crtež Splita iz 1584. godine (Angielo degli Odi)

Zgrade vojničke pekare, srušene 1943. godine

Stara zgrada Arheološkog muzeja uz istočni zid Palače izgrađena 1821., a porušena 1928. godine.

Istočna gradska vrata iz 18. stoljeća

Obnova Srebrnih vratiju Palače nakon II. svetskog rata

4. stoljeće

15. stoljeće

17. stoljeće

19. stoljeće

Istočna vrata Dioklecijanove Palače (tzv. Srebrna vrata) bila su posvećena Sv. Apolinaru, ranokršćanskome svecu koji se štovao u cijelom sredozemnom svijetu. Kao i na sjevernim i na zapadnim vratima i ovdje je stražarski hodnik careve Palače bio potkraj antike, po svoj prilici u 6. stoljeć, preuređen u crkvu da bi svetac svojom nadprirodnom moći štitio ulaz u grad. Struktura ovog dijela zidina i sama vrata bili su u kasnijim stoljećima inkorporirani u razne građevine, na primjer u crkvu Dušica, koja je porušena u Drugom svjetskom ratu.

Početkom 50-tih godina Srebrna su vrata bila ponovno otkopana i otvorena, tj. dovedena na svoju prvobitnu razinu i djelomice obnovljena u izvornome izgledu. Tom su prilikom uklonjene mnoge dogradnje iz prethodnih st. koje su bile prislonjene uz istočni zid Palače. Do tih vrata u kasnome srednjem vijeku otvorena su manja, tzv. mletačka vrata, koja su bila u funkciji kad su ona careve Palače bila zazidana i zaklonjena građevinama.

Nasuprot Srebrnim vratima, uz glavnu gradsku tržnicu stari su samostan i crkva dominikanaca iz polovine 17., st. sagrađeni na mjestu prijašnjega. Svršetkom 19. st. crkva je proširena, a današnji je izgled dobila početkom 30-tih godina ovog stoljeća.

Na istoku je nekadašnje gradsko predgrađe Lučac, koje je danas potpuno spojeno s gradskom jezgrom.